beats by dre cheap

Ekonomija nazatka Bošnjaka u BiH

Mnogi stanovnici Zapadne Evrope, u televizijskoj anketi ili svakodnevnom razgovoru, nazvali bi Bosnu i Hercegovinu „zemljom u razvoju“, dok bi je veći broj njenih stanovnika radije zvao zemljom u zavoju, koja od početka devedesetih ima karakter ekonomskog sahibi-uzura. Naročito Bošnjaci, kao „izdajnička sorta prapovijesnog naroda“ i „ostatak rogobusnog turskog izgleda i azijskog mentaliteta“, još uvijek previjaju rane preko oštećenog imetka i  materijalnih invaliditeta.  Kao što su vijekovna neprijateljstva, averzija, ubistva i zločini prema Bošnjacima rezultirali fizičkim uništenjem Bošnjaka i genocidom nad njima, tako je povijesno dokazano uzurpiranje bošnjačkog vlasništva i  obesvlašćivanje Bošnjaka rezultiralo materijalnim oštećenjem i ekonomskim genocidom nad Bošnjacima Bosne i Hercegovine. Iako je genocid u pravnoj nauci precizno definiran pojam, ovdje navodimo izraz ekonomski genocid inspirisani nastojanjem naših intelektualaca, M. Imamovića, K. Hrelje i A. Purivatre, da ukažu i naglase sva obezvlašćivanja Bošnjaka i ekonomskog uništavanja pod plaštom ideja nacionalizacije, eksproprijacije i agrarnih reformi koje oni na jedinstven i stručan način izlažu u knjizi „Ekonomski genocid nad bosanskim Bošnjacima“. Posljednje ekonomsko uništavanje Bošnjaka rezultiralo je stvaranjem genocidne tvorevine koju danas nazivamo Republikom Krmskom. Postavlja se pitanje koji je odnos  današnjih Bošnjaka prema cjelokupnom  otimanju tzv. ekonomskom genocidu nad Bošnjacima u prošlosti i današnjem ekonomskom siromašenju Bošnjaka?

Mudrost politike i ostvarenje cilja jednog naroda, društva, zajednice, kolektiva, džemata, grupe  sastoji se iz vizije i strategije.  Bošnjaci u Bosni i Hercegovini imaju viziju: jedinstvena BiH, ekonomski stabilno društvo, ekonomski jaka zajednica,... ali koja im je strategija? Jesu li to parole; „za jedinstvenu BiH“, „za bolju budućnost“...? Ovim i sličnim parolama dobiva se predizborna naklonost  glasača i izbori, a ne zdravo društvo ili jaka zajednica. Kakva je strategija Bošnjaka u  stvaranju snažne i prosperitetne zajednice kada registruju svoje automobile, nekretnine, osiguravaju imovinu kod onih koji su im jučer plijenili i palili imovinu? Kakva je strategija Bošnjaka izbjeglice, produženog boravka u Švedskoj, Finskoj, Njemačkoj... kada prodaje zemlju, djedovinu, babovinu u manjem entitetu kako bi kupio vikendicu na Vlašiću ili u elitnom dijelu Bjelašnice? Bošnjaci, analizirano trgovinskim parametrima, poklanjaju svojim progoniteljima ono što nisu uspjeli silom oteti tokom agresije na BiH.  Koja je strategija Bošnjaka sa francuzicom na glavi i pokrivene Bošnjakinje  u slovenskom trgovinskom centru? Traže izgubljene štedne knjižice ili potrošačko oduševljenje sa proizvodima susjednih zemalja? Kupovinom proizvoda stranih proizvođača  čine siromašnim svoju prijatelje, kolege, sugrađane, koji nastoje (sa)čuvati domaću ekonomiju i koji iste ili slične proizvode dostavljaju na tržište ali sa kodnim brojem 387. Istina i činjenično stanje jeste da Bošnjaci, od automehaničara do imama, za svakodnevnu upotrebu, ikrar dovu, mevlud, iftar, bajrame, svadbe, za otvaranje džamije ili poslovnog objekta, useljenje u kuću, svaku menifestaciju,  kupuju, koriste i poklanjaju, proizvode pojedinaca, grupa, zemalja koje su direktno ili indirektno povezane sa zločinima počinjenim u BiH nad bošnjačkim stanovništvom. Svoju opsjednutost proizvodima susjednih zemalja Bošnjaci pravdaju ne kvalitetom, već povoljnijom cijenom, ne razmišljajući da je povoljnija cijena stranih artikala, a koji su mnogo skuplji u zemljama iz kojih potiču, iz razloga što postoji ogroman trgovinski lobi na bh. tržištu čiji je cilj potošačka navika, pa i ovisnost, bh. građana o određenim proizvodima. Trgovina ne poznaje granice kao i potreba za kvalitetnim proizvodima, ali potrošačke navike Bošnjaka prelaze granice zdravog razuma kada kupuju proizvode u trgovinskim centrima onih zemalja  koje ne samo da ne dozvoljavaju veći izvoz bh. proizvoda na svoje tržište, već su zelenaški uzimale veći dio donacija koje su bile namijenjene BiH tokom agresije '92-'93. Bošnjaci u BiH opsjednuti su proizvodima ne samo susjednih zemalja, koje odlično profitiraju na izvozu u BiH, već svih zemalja ne razmišljajući mogu li pronaći proizvode istog kvaliteta domaćeg proizvođača:  domaći mladić u odjeći strane marke sjedi u kafiću stranog imena, slušajući stranu muziku  naručuje stranu kahvu i mineralnu vodu i  uz cigaretu stranog proizvođača razmišlja opreznim optimizmom kako bi bilo dobro otići u stranu zemlju ili biti član nekog stranog fudbalskog kluba uz promjenu imena u neko strano.  Nadati se da Bošnjaci ne kupuju tuđe uz poznatu izjavu da je tuđe slađe. Jer ako čobanin svoje stado, goveda, ovce, koje su prešle u tuđi posjed, pravda rečenicom tuđe je slađe, onda Bošnjak ne smije sebi dozvoliti da i on bude ovca ili govedo koje juri na tuđe zato što je slađe.

Država
http://drzava.blogger.ba
21/03/2011 23:40