beats by dre cheap

Šta te muči, Grigorije? (1)

A zašto vidiš trun u oku brata svoga, a brvno u oku svome ne osjećaš? Ili, kako ćeš reći bratu svome: stani da ti izvadim trun iz oka tvoga: a eto brvno u oku tvome? Licemjeru, izvadi najprije brvno iz oka svoga, pa ćeš onda vidjeti izvaditi trun iz oka brata svoga.

(Jevanđelje po Mateju, 7, 3-5)

 

 Oči u oči, po ko zna koji put, susrećemo se i hrvemo sa sindromom nezrelog i primitivnog velikosrpskog ultranacionalizma, sa simptomima teške neurotične imaginacije i šizoidne ogorčenosti. Kad nema kazne, zlo je brzo na djelu, širi se i vonja na izopačenost, ugnjetavajući čovječnost, a ljubeći nedjelo. Zlo se, zato mora kazniti!

 Gostujući u programu režimsko-huškačke RTRS, u informativno-političkoj emisiji ‘’Oči u oči’’, emitiranoj 29. februara, Vladika Zahumsko-Hercegovački i Primorski Grigorije, podsjetio nas je na blistavu narodnu umotvorinu: ne pada snijeg da pokrije brijeg, već da svaka zvijerina pokaže svoj trag! Trag Vladikinih šašavih promatranja o Turcima i identitetu, dovodi nas do slijepe ulice etničke, rasne i vjerske netolerancije i mržnje, čiji su krajnji izraz mit, zločin i genocid.

 U tom sivom tonu i koloritu, uz vulgarnu hajdučku besjedu, vrijeđao je i kudio Grigorije, bez pardona. Govoreći tako o muslimanima, Vladika kaže: Oni su u trenutku kad je srpska država bila premoćna, kad je bila ona prva Jugoslavija, poslije Prvog svjetskog rata, bili Srbi. Poslije bio komunizam, pa nije baš popularno bilo biti Srbin, pa su bili Jugoslaveni. Pa se raspala Jugoslavija, pa su gledali šta će da budu, pa su rekli sad smo mi Bošnjaci. Šta će biti sljedeće, vidjećemo. Tu je problem sa identitetom muslimana u Bosni. Oni su prelazili na islam zato što su htjeli da postanu Turci. Ne samo muslimani. Turci po logici nisu mogli priznat da su oni Turci. Govorili su im: «Vi ste muslimani, niste Turci zato što jednostavno niste Turici». Oni su se našli u jednom problemu koji je Meša Selimović okarakterisao vrlo dramatično riječima: «Mi smo potok, koji se otkačio od svog izvora, a ušće ga ne prima!

Od električara do vladike

Vladika Grigorije, episkop zahumsko-hercegovački, jedan je od najmlađih vladika Srpske pravoslavne crkve. Električar s Planinice, kod Vareša, rođen je 17. decembra 1967. kao Mladen Jevrić-Durić, u bolnici u Vareš Majdanu. Nakon manje uspješne električarske prakse zamonašio se u manastiru Ostrog 1992. godine, kod svoh duhovnog učitelja vladike Atanasija, kada je umjesto svog svjetovnog imena odabrao ime Grigorije. Bogoslovni fakultet završio je u Beogradu 1995. godine, a četiri godine kasnije patrijarh Pavle ustoličio ga je za vladiku. Eparhiju zahumsko-hercegovačku i primorsku preuzeo je u septembru 1999. godine, nakon što se zbog bolesti povukao vladika Atanasije. Georgijev prethodnik, Atanasije Jeftić, ekspert demonizacije i dehumanizacije drugih i različitih ostavio je nasljedniku u amanet svu svoju mržnju prema muslimanima i obilan ideološki otpad. Znao je zaključiti: …ima ljudi s neprijatnim znojem, to su jadni muslimani, pošto jedu loj, dok mi Srbi imamo divan, fini miris…Jeftić je jedan od najradikalnijih crkvenih zvaničnika, pobornik stvaranja jedinstvene srpske države, nikad ne krijući da svim srcem podržava velikosrpski projekat. Atanasijev crni miraz, Grigorije njeguje i dosljedno unaprijeđuje. Omalovažavajući na krajnje uvrijedljiv i primitivan način glavnog trebinjskog imama, Huseina ef. Hodžića, on očituje svu hrđavost svoje misije, te sirovu brđansku ambijentalu: Sa biskupom u Mostaru i sa biskupom u Dubrovniku, pa i sa muftijom u Mostaru imam vrlo normalne odnose zato što, prije svega, imam utisak da su normalni ljudi. A ima neki hodža u Trebinju, koji je sto posto nenormalan čovjek.  I ne možeš s njim nikako da napraviš…  Ali, to ne znači da nemaš  dobru komunikaciju sa, kako se to zove, muslimanima. Zato što je on isfrustiran. Iz Teočaka je došao  u Trebinje,  pa sad hoće da bude veliki.

Ne čudi da jedan crkveni dostojanstvenik u svojoj medijskoj propovijedi radikalnu srbadiju šarmira uvijek aktuelnom turskom kajdom, uz pogrdan vokabular, pun mržnje i nastranog šovinizma. Uz svako razdoblje svoje postojanosti i kontinuiteta, Srpska pravoslavna crkva historiji je servirala bar po jednog gordog bajraktara svesrpskog jedinstva, osvetništva i srpske rasne dominacije. Vladika Grigorije, hercegovački kliconoša međunacionalne netrpeljivosti i podjela, taj mračajski proto i mitoman, po morbidnosti izjava i ogavnosti razmišljanja četnik-početnik, novi je guslar-mesija srpskog pravoslavlja.

Sav Vladikin asiluk nije nimalo bezazlen ni zanemariv, niti je na nivou sporadičnog incidenta. Njegova retorika neugodno podsjeća na krvave dane pravoslavno-inkvizitorske kataklizme. Riječ je o okrutnom saučesništvu i bogohulnom savezu nevinih, a griješnih. Onih čije svete, a okrvavljene ruke pišu zlu kob obespravljenih i o život obogaljenih. Ko je ta crna hudovica, griješna svetica, Grigorijeva Srpska pravoslavna crkva?

Ismet Bećar

Država
http://drzava.blogger.ba
17/10/2008 18:43