Država

Zemljo tisućljetna, na vjernost ti se kunem... Od mora do Save, od Drine do Une...!

29.07.2011.

Facebook (de)generacija u dočeku ramazana

Preko Facebooka i drugih društvenih mreža ljudi postaju ono što nisu, i prestaju biti ono što jesu. Postaju svoji avatari. Idealizirana bića čije savršenstvo se ruši samo jednim činom – pojavom u stvarnosti. I pored konstantne komunikacije, čovjek preko društvenih mreža se udaljava od svojih prijatelja, porodice, djece, samoga sebe. Postoji li trenutak, kada  će se miljama udaljeni prijatelji napokon vratiti u “staromodni oblik komunikacije”, uz duga sijela i još duže razgovore “uživo”?

Savremeni čovjek  njeguje poseban odnos prema nauci i umjetnosti. Naukom želi sačuvati tijelo, umjetnošću oplemeniti dušu. Često njegov cilj umjetnosti jeste osjećaj ljepote, iako sam, u mnoštvu teorija o estetici i ljepoti, počinje da gubi iskonsko zadovoljstvo u ljepoti. Lijepo nije razumjeti nečiji ukus, umjetničko djelo, lijepo nije ni napraviti lijepo umjetničko djelo, već osjetiti ljepotu. Bez ikakvog znanja, teoretisanja o lijepom, reći nešto da je lijepo. Čak stvarna ljepota je jednostavo onaj osjećaj koji nećemo uopšte nazvati lijepim, jer imenovanja donose niz drugih asocijacija koje smo vremenom upoznali. To je lični osjećaj koji ne možemo prenijeti drugima, možda imenovati, ali objasniti nikada. Svaka generacija definiše u svom vremenu ljepotu. Nekima se činila lijepim hipi kultura, nekima punk dekultura, a nekima internet revolucija koja, često, izgrađuje i nadograđuje sve osim istine. Učinili smo sve da komuniciramo, a naša komunikacija završila je na početku depersonalizacije, neiskrenosti i nepovezivanja. Čini nam se lijepim ono što slavimo, a lijepo je, zapravo, ono što smo zaboravili.  Naravno, ne svi, ali mi smo generacija tehnike, tehnologije, društvenih mreža u kojima gubimo istinsku osobiu društvenosti.


Samo dosada dosadi može dosaditi

Dosada je neprimjerena duhu čovjeka koji kao namjesnik na zemlji cijeli svoj život prožima aktivnošću i višim smislom za postojanjem. Ipak, dosada kao osjećaj otupljenih ambicija i želja, prekrivenih zasićenošću, osvojila je savremenog čovjeka  i poput duhovnog korova na njegovom srcu učinila ga nemarnim za procese u njegovom mikro i makrokozmosu. Punih džepova, prepunog stomaka, praznog srca i opustošenog uma  dosadom čovjek ne čuje čovjekov plač u komšiluku,  ne vidi ženski plač u krevetu, ne osjeća rođakov miris smrti u bolnici, dječju glad na ulici. On je suho drvo naslonjeno na nemogućnost bijega iz stvarnosti. Njegova stvarnost su žute strane tuđeg života, trenutni vrhunac sarkazma u tuđoj nesreći , pokretne slike velikih ekrana koje je tehničkim umijećem neko iz dosade učinio opijumom za psihologiju polužive savremene mase. Možda bi kao postač, praznog stomaka koji budi cijelo  tijelo u vapaju za preživljavanjem, pogledao svijet oko sebe i vidio  glad, i plač,  i bolest, i tugu, i rad, i smrt drugog čovjeka, i  da čovjek nije samo zabavljač svoje duše, već  pomoćni arhitekt tuđih sudbina. Možda bi u ramazanskm danu, koji kada se posti traje danima, uvidio svoju ulogu  čovjeka na ovome svijetu, u trenutnoj gladi osjetio svakodnevnu glad miliona ljudi ili u trenutnoj iscrpljenosti svakodnevno umiranje radnika robovlasničkog kapitalizma.  Možda bi se pronašao u praznini stomaka  onaj osjećaj mučnine pri pogledu na svijet koji to nije kada ga čini savršenim naša zasićenost svim životnim za čim drugi žude. Međutim, s mišljenjem da je dosada opravdana, čovjek pronalazi najefikasnije metode i oružja u borbi protiv dosade i u tome ne poznaje granice.


Avatar bez granica


Ali, dosada je samo jedan osjećaj savremenog čovjeka koji buja u njegovoj osakaćenoj duši, ugraviranoj u ljušturi koja sebe naziva savršenim bićem. Dosada rezultira konstantnom brigom o sebi, a ta briga izrasta u samoljublje. Samoljublje čini čovjeka ovisnikom u kozmetičko-vještačkom svijetu gdje je jutarnji pogled u ogledalo duhovni ritual. Njegovi sveti obredi su avangardističke destrukcije, njegova moralnost je pomjeranje granica moralnosti. Njegov moral je sloboda. Njegova religija - on sam. Bez granica u hrani, požudi, slavi, bogatstvu, on  mislima luta svijetom i kada posmisli da je pronašao dom, vidi da  je omeđen njegovim zidovima, ruši i njih i nastavlja dalje. Njemu je mizeran i svemir, jer ima granice. Mnogima u svijetu umrežavanje ljudi preko Interneta ostvarile su se želje, skrivane duboko u njegovom samoljublju, a koje su bile nemoguće za realizaciju u živom svijetu, svakodnevnom društvu. Osjeća se slobodnim za sve. Čovjek zahvaljujući Internetu postao je sve ono što  nekada nije mogao. Preko Facebooka i drugih društvenih mreža ljudi postaju ono što nisu i prestaju biti ono što jesu. Postaju svoji avatari. Idealizirana bića čije savršenstvo se ruši samo jednim činom – pojavom u stvarnosti. Sa traumama iz djetinstva, gdje je bio odbačen, neprilagodljiv, nespretan, čovjek uživa u svom facebook svijetu, gdje je prihvatljiv, prilagodljiv, spretan i idealan za svakog s kim komunicira, umjesto ustima, tastaturom. Niko ne zna ko je zaista, kako izgleda i koje misli mu glavom struje. Mladić bez vokabulara i poznavanja opštih pravopisnih zakonitosti uz opciju copy-paste (kopirati-prilijepiti) postaje djevojci  intelektualac novog vijeka. Ona neće znati.  Svoju manu govorništva u društvu djevojke prekrit će tuđim citatima, ili prijateljevim šalama. Ona neće znati.  Svoju materijalnu situaciju uljepšat će slikama komšijinog auta. Ona neće znati.  Ako ga djevojka odbije, i ako osjeti stid koji su dojučer osjećali mladići dok bi prilazili djevokama, prekrit će šutnjom. Niko neće znati. Osim njega samog, ogrnutog osjećajem bezvrijednosti s narušenim ponosom. Djevojka bez vokabulara i poznavanja opštih pravopisnih zakonitosti uz opciju copy-paste (kopirati-prilijepiti) postaje moderna žena feminističkog doba. On neće znati. Svoje neznanje o porodičnom životu prekrit će tuđim citatima. On neće znati. Svoju ljepotu falsifikovat će uljepšanim slikama (jedna od milion uslikanih uspjet će). On neće znati. Ako je mladić bude ignorisao, nikome neće govoriti. I niko neće znati. Osim nje same, uvijene u samotinju s narušenim ponosom. 

Sajam taštine

Želja osobe za što većim  brojem komentara na njene detalje iz života, dočarane slikama i  objašnjenjima (Pozdravljam vas iz Turske, s mercedesom ispred vikedice, vratila sam se s mora..),  želja za što većim brojem prijatelja je zapravo želja za samim sobom, dokazivanje samom sebi, upotpunjvanje poriva za slavom na sajmu taštine zvanom Facebook. Osoba u ulozi slavne ličnosti sa mnoštvom uzajamnih    lajkova (sviđa mi se) samo je jedna u nizu “slavnih ličnosti” u močvari izgubljenih identiteta. IDENTITET

Prsti – govorni organi


Pred, tokom i poslije ramazana  često govorimo o  njegovim čarima, njegovoj ljepoti, postu kao manifestaciji čovjekove religije. To su zapravo naša lična poimanja čovjekove uloge u svijetu, pogleda na život i jednostavno – osjećaj koji neovisno o bilo kome definišemo kao lijep ili neugodan, ali ono što je zajedničko svima u opisu ramazana i ramazanskoga posta jeste prepoznavanje njegove koristi koja se može manifestovati kod svakog pojedinca. Prvi dojam ramazana jeste društvenost. Onaj osjećaj topline kada drage osobe borave uz nas, i kada kilometre duge signale zamijene šaputanja u džamiji ili razgovori na sijelu. Ramazan je savršen trenutak da umjesto kreiranja perfektnih avatara, naših vještačkih ličnosti, komuniciranja šutnjom sa mnoštvom riječi preko računara, korištenja prstiju umjesto jezika, vratimo se zaboravljenim druženjima uz ramazanske noći, vruće somune i sabahske mukabele.      

Država
<< 07/2011 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31


Bosna i Hercegovina je međunarodno priznata država sa međunarodnim subjektivitetom, povijesnim kontinuitetom, teritorijalnim integritetom, kolektivnim entitetom i kulturnim identitetom.

“Ovdje se ne živi samo da bi se živjelo. Ovdje se ne živi samo da bi se umrlo. Ovdje se i umire da bi se živjelo.” Mehmedalija Mak Dizdar

RAZARANJE I OBNOVA GRADOVA, Napravićemo akoBogda još veće, još bolje, i još ljepše...
AVAZ

ELEKTROPRIVREDA BiH


GRBAVICA



UNIS


ŠTROSMAJEROVA


LORIS


MOSTAR






USJEKLINE GENOCIDA - SREBRENICA




















PATRIOTSKE PJESME:
JA SAM BOSNJAK!...
(Izdajici Avdi S Karabegovicu)

Ja sam Bošnjak - dican junak:
Vjeran svetom domu svome,
Vjeran slavi svojih djeda
I narodu Bosanskome!

Njegov ponos na mom srcu
Ko amanet sveti stoji;
Ponos koji nigdje ne da, da se Bosnjak lava boji!...

Majka me je Bosnjakinja
Zaklinjala svojim mlijekom,
Za cast ove casne grude,
Da proljevam krvcu r`jekom;

Da joj služim, kosto služi
Rob svojega gospodara,
Da je branim od dusmanskih
Bojnih koplja i handzara!

Na tvoj poziv, evo s`macem
Na mejdan ti stupam smjelo:
U poganoj Tvojoj krvi,
Da trijumfa vezem djelo.

S`Tvojom krvi da sapirem
Crnu ljagu s`roda svoga,
Crnu ljagu - sto j`rodio
Izdajicu prokletoga!

Izdajicu uspomeni
Svojih djela slave stare,
Sto se drzn`o blatnom rukom,
Da svetinje njine tare! - -

Al ` sto rekoh o mejdanu?...
Ne, nikada s`hrgjom takom:
Bosnjak junak bojni mejdan
D`jeli samo sa junakom!

A Ti sakri mrsko lice
Ispred sv`jeta cijeloga:
U podzemlje mracno bjezi,
Izdajico roda svoga!


Jer nad Tobom rodnog neba
Zlatnog sunca placu zrake,
Place jasna mjesecina
I treptanje zvjezde svake,

Place svaki zemni atom,
Na kog Tvoja noga stane;
Svaka travka tebi klice:
Izdajica, nak propane!

Sakri lice izdajico,
Nek ne pljuju ljudi na Te,
A znaj I to: Izdajicu
I pod zemljom klevete prate!...



OSTAJTE OVDJE

Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat ko što ovo grije;
Gorki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije

Od svoje majke ko će naći bolju ?!
A majka vaša zemlja vam je ova;
Bacite pogled po kršu i polju,
Svuda su groblja vaših pradjedova.

Za ovu zemlju oni bjehu divi,
Uzori svijetli, što je branit znaše,
U ovoj zemlji ostanite i vi,
I za nju dajte vrelo krvi vaše.

Ko pusta grana, kad jesenja krila
Trgnu joj lisje i pokose ledom,
Bez vas bi majka domovina bila;
A majka plače za svojijem čedom.

Ne dajte suzi da joj s oka leti,
Vrat'te se njojzi u naručja sveta;
Živite zato da možete mrijeti
Na njenom polju gdje vas slava sreta!

Ovdje vas svako poznaje i voli,
A tamo niko poznati vas neće;
Bolji su svoji i krševi goli
No cvijetna polja kud se tuđin kreće.

Aleksa Šantić


Znaš Bošnjače nije davno bilo
Sveg mi svjeta nema petnest ljeta
Kad u našoj Bosni ponositoj,
I junačkoj zemlji Hercegovoj,
Od Trebinja do Brodskijeh vrata,
Nije bilo Srba ni Hrvata
A danas se kroza svoje hire
Oba stranca ko u svome šire
Oba su nas gosta saletjela
Da nam otmu najsvetije blago
Naše ime ponosno i drago.

Safvet-beg Bašagić

ZAPIS O ZEMLJI

Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki :
A kto je ta šta je ta da prostiš
Gdje li je ta
Odakle je
Kuda je
Ta
Bosna
Rekti

[b]A zapitani odgovor njemu hitan tad dade :
Bosna da prostiš jedna zemlja imade
I posna i bosa da prostiš
I hladna i gladna
I k tomu još
Da prostiš
Prkosna
Od
Sna[/b]
Mak Dizdar


Bosna

KAKO ZBORITI BOSNU DANAS
DOK EHO BOLI NEBO DOSEŽE
I KRIK ONIH ŠTO ZNAŠE DA VOLE


KAKO ZBORITI BOSNU DANAS
DOK DUŠMANSKA NEMAN PO STOTI PUT
NESTANAK JOJ IŠTE...


AKO MENE PITAŠ JA ZNAM
ONO ŠTO JE UTISNUTO U NJENU SRŽ JE INAT
I TAMAN SAV DUNJALUK DA SE SABERE
A NE ONA CEMERNA ŠAKA DUŠMANA
OPET BOSNI DOHAKAO NEBI
JACA JE BOLAN ONA OD SVIH NASILNIKA


I JOŠ DA TI KAŽEM
NEPROLAZNA JE
JER ZNA I PAMTI BICE SVOJE...

Taib TEROVIĆ


KLIKNITE OVDJE DA BI BILI VAŠA POČETNA STRANICA
BROJAČ POSJETA
226995

vas je trenutno online
Powered by Blogger.ba