Država

Zemljo tisućljetna, na vjernost ti se kunem... Od mora do Save, od Drine do Une...!

17.10.2008.

Šta te muči, Grigorije? (1)

A zašto vidiš trun u oku brata svoga, a brvno u oku svome ne osjećaš? Ili, kako ćeš reći bratu svome: stani da ti izvadim trun iz oka tvoga: a eto brvno u oku tvome? Licemjeru, izvadi najprije brvno iz oka svoga, pa ćeš onda vidjeti izvaditi trun iz oka brata svoga.

(Jevanđelje po Mateju, 7, 3-5)

 

 Oči u oči, po ko zna koji put, susrećemo se i hrvemo sa sindromom nezrelog i primitivnog velikosrpskog ultranacionalizma, sa simptomima teške neurotične imaginacije i šizoidne ogorčenosti. Kad nema kazne, zlo je brzo na djelu, širi se i vonja na izopačenost, ugnjetavajući čovječnost, a ljubeći nedjelo. Zlo se, zato mora kazniti!

 Gostujući u programu režimsko-huškačke RTRS, u informativno-političkoj emisiji ‘’Oči u oči’’, emitiranoj 29. februara, Vladika Zahumsko-Hercegovački i Primorski Grigorije, podsjetio nas je na blistavu narodnu umotvorinu: ne pada snijeg da pokrije brijeg, već da svaka zvijerina pokaže svoj trag! Trag Vladikinih šašavih promatranja o Turcima i identitetu, dovodi nas do slijepe ulice etničke, rasne i vjerske netolerancije i mržnje, čiji su krajnji izraz mit, zločin i genocid.

 U tom sivom tonu i koloritu, uz vulgarnu hajdučku besjedu, vrijeđao je i kudio Grigorije, bez pardona. Govoreći tako o muslimanima, Vladika kaže: Oni su u trenutku kad je srpska država bila premoćna, kad je bila ona prva Jugoslavija, poslije Prvog svjetskog rata, bili Srbi. Poslije bio komunizam, pa nije baš popularno bilo biti Srbin, pa su bili Jugoslaveni. Pa se raspala Jugoslavija, pa su gledali šta će da budu, pa su rekli sad smo mi Bošnjaci. Šta će biti sljedeće, vidjećemo. Tu je problem sa identitetom muslimana u Bosni. Oni su prelazili na islam zato što su htjeli da postanu Turci. Ne samo muslimani. Turci po logici nisu mogli priznat da su oni Turci. Govorili su im: «Vi ste muslimani, niste Turci zato što jednostavno niste Turici». Oni su se našli u jednom problemu koji je Meša Selimović okarakterisao vrlo dramatično riječima: «Mi smo potok, koji se otkačio od svog izvora, a ušće ga ne prima!

Od električara do vladike

Vladika Grigorije, episkop zahumsko-hercegovački, jedan je od najmlađih vladika Srpske pravoslavne crkve. Električar s Planinice, kod Vareša, rođen je 17. decembra 1967. kao Mladen Jevrić-Durić, u bolnici u Vareš Majdanu. Nakon manje uspješne električarske prakse zamonašio se u manastiru Ostrog 1992. godine, kod svoh duhovnog učitelja vladike Atanasija, kada je umjesto svog svjetovnog imena odabrao ime Grigorije. Bogoslovni fakultet završio je u Beogradu 1995. godine, a četiri godine kasnije patrijarh Pavle ustoličio ga je za vladiku. Eparhiju zahumsko-hercegovačku i primorsku preuzeo je u septembru 1999. godine, nakon što se zbog bolesti povukao vladika Atanasije. Georgijev prethodnik, Atanasije Jeftić, ekspert demonizacije i dehumanizacije drugih i različitih ostavio je nasljedniku u amanet svu svoju mržnju prema muslimanima i obilan ideološki otpad. Znao je zaključiti: …ima ljudi s neprijatnim znojem, to su jadni muslimani, pošto jedu loj, dok mi Srbi imamo divan, fini miris…Jeftić je jedan od najradikalnijih crkvenih zvaničnika, pobornik stvaranja jedinstvene srpske države, nikad ne krijući da svim srcem podržava velikosrpski projekat. Atanasijev crni miraz, Grigorije njeguje i dosljedno unaprijeđuje. Omalovažavajući na krajnje uvrijedljiv i primitivan način glavnog trebinjskog imama, Huseina ef. Hodžića, on očituje svu hrđavost svoje misije, te sirovu brđansku ambijentalu: Sa biskupom u Mostaru i sa biskupom u Dubrovniku, pa i sa muftijom u Mostaru imam vrlo normalne odnose zato što, prije svega, imam utisak da su normalni ljudi. A ima neki hodža u Trebinju, koji je sto posto nenormalan čovjek.  I ne možeš s njim nikako da napraviš…  Ali, to ne znači da nemaš  dobru komunikaciju sa, kako se to zove, muslimanima. Zato što je on isfrustiran. Iz Teočaka je došao  u Trebinje,  pa sad hoće da bude veliki.

Ne čudi da jedan crkveni dostojanstvenik u svojoj medijskoj propovijedi radikalnu srbadiju šarmira uvijek aktuelnom turskom kajdom, uz pogrdan vokabular, pun mržnje i nastranog šovinizma. Uz svako razdoblje svoje postojanosti i kontinuiteta, Srpska pravoslavna crkva historiji je servirala bar po jednog gordog bajraktara svesrpskog jedinstva, osvetništva i srpske rasne dominacije. Vladika Grigorije, hercegovački kliconoša međunacionalne netrpeljivosti i podjela, taj mračajski proto i mitoman, po morbidnosti izjava i ogavnosti razmišljanja četnik-početnik, novi je guslar-mesija srpskog pravoslavlja.

Sav Vladikin asiluk nije nimalo bezazlen ni zanemariv, niti je na nivou sporadičnog incidenta. Njegova retorika neugodno podsjeća na krvave dane pravoslavno-inkvizitorske kataklizme. Riječ je o okrutnom saučesništvu i bogohulnom savezu nevinih, a griješnih. Onih čije svete, a okrvavljene ruke pišu zlu kob obespravljenih i o život obogaljenih. Ko je ta crna hudovica, griješna svetica, Grigorijeva Srpska pravoslavna crkva?

Ismet Bećar

Država
<< 10/2008 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031


Bosna i Hercegovina je međunarodno priznata država sa međunarodnim subjektivitetom, povijesnim kontinuitetom, teritorijalnim integritetom, kolektivnim entitetom i kulturnim identitetom.

“Ovdje se ne živi samo da bi se živjelo. Ovdje se ne živi samo da bi se umrlo. Ovdje se i umire da bi se živjelo.” Mehmedalija Mak Dizdar

RAZARANJE I OBNOVA GRADOVA, Napravićemo akoBogda još veće, još bolje, i još ljepše...
AVAZ

ELEKTROPRIVREDA BiH


GRBAVICA



UNIS


ŠTROSMAJEROVA


LORIS


MOSTAR






USJEKLINE GENOCIDA - SREBRENICA




















PATRIOTSKE PJESME:
JA SAM BOSNJAK!...
(Izdajici Avdi S Karabegovicu)

Ja sam Bošnjak - dican junak:
Vjeran svetom domu svome,
Vjeran slavi svojih djeda
I narodu Bosanskome!

Njegov ponos na mom srcu
Ko amanet sveti stoji;
Ponos koji nigdje ne da, da se Bosnjak lava boji!...

Majka me je Bosnjakinja
Zaklinjala svojim mlijekom,
Za cast ove casne grude,
Da proljevam krvcu r`jekom;

Da joj služim, kosto služi
Rob svojega gospodara,
Da je branim od dusmanskih
Bojnih koplja i handzara!

Na tvoj poziv, evo s`macem
Na mejdan ti stupam smjelo:
U poganoj Tvojoj krvi,
Da trijumfa vezem djelo.

S`Tvojom krvi da sapirem
Crnu ljagu s`roda svoga,
Crnu ljagu - sto j`rodio
Izdajicu prokletoga!

Izdajicu uspomeni
Svojih djela slave stare,
Sto se drzn`o blatnom rukom,
Da svetinje njine tare! - -

Al ` sto rekoh o mejdanu?...
Ne, nikada s`hrgjom takom:
Bosnjak junak bojni mejdan
D`jeli samo sa junakom!

A Ti sakri mrsko lice
Ispred sv`jeta cijeloga:
U podzemlje mracno bjezi,
Izdajico roda svoga!


Jer nad Tobom rodnog neba
Zlatnog sunca placu zrake,
Place jasna mjesecina
I treptanje zvjezde svake,

Place svaki zemni atom,
Na kog Tvoja noga stane;
Svaka travka tebi klice:
Izdajica, nak propane!

Sakri lice izdajico,
Nek ne pljuju ljudi na Te,
A znaj I to: Izdajicu
I pod zemljom klevete prate!...



OSTAJTE OVDJE

Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat ko što ovo grije;
Gorki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije

Od svoje majke ko će naći bolju ?!
A majka vaša zemlja vam je ova;
Bacite pogled po kršu i polju,
Svuda su groblja vaših pradjedova.

Za ovu zemlju oni bjehu divi,
Uzori svijetli, što je branit znaše,
U ovoj zemlji ostanite i vi,
I za nju dajte vrelo krvi vaše.

Ko pusta grana, kad jesenja krila
Trgnu joj lisje i pokose ledom,
Bez vas bi majka domovina bila;
A majka plače za svojijem čedom.

Ne dajte suzi da joj s oka leti,
Vrat'te se njojzi u naručja sveta;
Živite zato da možete mrijeti
Na njenom polju gdje vas slava sreta!

Ovdje vas svako poznaje i voli,
A tamo niko poznati vas neće;
Bolji su svoji i krševi goli
No cvijetna polja kud se tuđin kreće.

Aleksa Šantić


Znaš Bošnjače nije davno bilo
Sveg mi svjeta nema petnest ljeta
Kad u našoj Bosni ponositoj,
I junačkoj zemlji Hercegovoj,
Od Trebinja do Brodskijeh vrata,
Nije bilo Srba ni Hrvata
A danas se kroza svoje hire
Oba stranca ko u svome šire
Oba su nas gosta saletjela
Da nam otmu najsvetije blago
Naše ime ponosno i drago.

Safvet-beg Bašagić

ZAPIS O ZEMLJI

Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki :
A kto je ta šta je ta da prostiš
Gdje li je ta
Odakle je
Kuda je
Ta
Bosna
Rekti

[b]A zapitani odgovor njemu hitan tad dade :
Bosna da prostiš jedna zemlja imade
I posna i bosa da prostiš
I hladna i gladna
I k tomu još
Da prostiš
Prkosna
Od
Sna[/b]
Mak Dizdar


Bosna

KAKO ZBORITI BOSNU DANAS
DOK EHO BOLI NEBO DOSEŽE
I KRIK ONIH ŠTO ZNAŠE DA VOLE


KAKO ZBORITI BOSNU DANAS
DOK DUŠMANSKA NEMAN PO STOTI PUT
NESTANAK JOJ IŠTE...


AKO MENE PITAŠ JA ZNAM
ONO ŠTO JE UTISNUTO U NJENU SRŽ JE INAT
I TAMAN SAV DUNJALUK DA SE SABERE
A NE ONA CEMERNA ŠAKA DUŠMANA
OPET BOSNI DOHAKAO NEBI
JACA JE BOLAN ONA OD SVIH NASILNIKA


I JOŠ DA TI KAŽEM
NEPROLAZNA JE
JER ZNA I PAMTI BICE SVOJE...

Taib TEROVIĆ


KLIKNITE OVDJE DA BI BILI VAŠA POČETNA STRANICA
BROJAČ POSJETA
226995

vas je trenutno online
Powered by Blogger.ba