Država

Zemljo tisućljetna, na vjernost ti se kunem... Od mora do Save, od Drine do Une...!

03.05.2006.

Đerzelez Alija - jedna narodna

Pitala majka kraljevića Marka: «Jesi li se sine ikad uplašio?». Jesam majko jednom u vijeku, vodio sam četu u planinu. Dizali smo krilo sokolovo. Svi su majko koliko su mogli a ja sam do svilenoga pasa. Kad siđoh majko u mejhanu, u mejhani mlado momče sjedi, za vratom mu krilo sokolovo. Ja ga pitam «Ko si, odakle si?» On će meni: «Odavde sam iz daleka nisam, ime mi je Đerzelez Alija». Tad sam ti se majko prepanuo.

P.S
Slika desno je kako kažu kuća Đerzelez Alije ali očito da je ina nešto Srbima smetala. Možda su se prepali da nije živ?

03.05.2006.

Velika analzia pop i turbo-folk poezije (2)

Ja bih, ti bih

Upitao sam se: u toj hrpi nevjerovatnih drljotina u kojima se bezobzirno ponižava kako jezik tako i ljudski srce i um, koji su stihovi najjadniji i najnepismeniji? Kandidata je bilo cio buljuk, ali je na kraju pobijedio refren iz pjesme Plavokosa: Vjerovala ne bih / da ti se zakunem / lagati bih htjeo / lagati ne umem. Zašto? Zbog genijalne deklinacije: ja bih, ti bih… i zbog još genijalnije kombinacije htjeo i umem.

Potom sam se upitao: koji je tekst najimbecilniji? Tu nije bilo dvoumljenja: to je svakako pjesma o mobilnom telefonu. U njoj imalac pomenutog uređaja obznanjuje čovječanstvu: “ja ga imam, ljudi”. Ima ga zato da mu “širi grudi”, jer tako hoće rima: čim kažete “ljudi”,odmah pomislite na “grudi”, i obratno. Čime mu “širi grudi” - radošću, nadom, nečim trećim, ne kaže, a nije ni važno, glavno je da mobitel čini vlasnika širokogrudim, i da bez njega čak “više ne može da se smeje”. Aristotel veli da je čovjek jedina životinja koja se smije, a na njegovom tragu Rable u Vinaverovom prevodu kaže. “Smej se ko hoće da bude čojstven, smeh je čoveku zaista svojstven”. Ukratko: ako mu oduzmete mobitel, postaće uskogrud, i lišićete ga najljudskije od svih osobina: smijeha.

Potom dođe ljubavna izjava: Ja ga više volim / od Ramba i rata / hoću da ga uzmem / za rođenog brata, i, mada drugi stih sadrži hiperbolu lišenu pokrića, jer je teško vjerovati da bi današnji pravilno orijentirani Srbin mogao bilo šta voljeti više od rata, četvrti stih sadrži iznenađenje: mobitel je unaprijeđen u nešto što mu je rodila majka, zapravo ne u nešto, to je zamjenica za stvari, već u nekog, jer mobitel “mazi lice moje”, a takvu sposobnost predmeti ne posjeduju. Potom se kaže: po njemu me znaju / zbog njega me se boje. Prvo je jasno: mobitel je neotuđiv sastojak vlasnikovog identiteta, i lijepo možemo zamisliti da ga njegovi bližnji zovu Onaj Sa Mobitelom, čak je možda taj aparat unesen u njegovu ličnu kartu kao osobeni znak, ali teško je reći: što ga se okolina boji? Vide li u osobi s mobitelom mafijaša? Saradnika policije? Ili je mobitel dokaz moći kao takve, a treba se bojati se moćnih? Ili ga se “boje” da bi bilo rime sa “moje”?
Sljedeća strofa izaziva nedoumicu: Mobilni telefon / s njim sam k’o u braku / mobilni telefon / mi daje curu svaku. Ne zna se je li imaocu mobitela isto kao da je u braku, a poznato je da jedino kad si u braku možeš imati curu svaku, savremeni brak vam je takva institucija, ili je autor bukvalno sklopio brak s mobitelom? Ako jeste, ko je muško a ko žensko, ili, ako se radi o homoseksualnom braku, gdje ga mobitel stavlja vlasniku, a gdje vlasnik mobitelu? Uz to, ako se sjetimo tekstopiščeve izjave da mu je mobitel “rođeni brat”, nije li riječ o incestu? Ili se sve ovo treba shvatiti kao napad rimovanog blejanja na nivou učenika škole za ometene u razvoju?
Na kraju, moram upozoriti na jedan paradoks: mobitel je oličenje najsuvremenije tehnike, a pjesma o njemu izišla je iz pera, ili kompjutera, osobe koja se nalazi na prijelazu iz divljaštva u varvarstvo.

(...)

Država
<< 05/2006 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031


Bosna i Hercegovina je međunarodno priznata država sa međunarodnim subjektivitetom, povijesnim kontinuitetom, teritorijalnim integritetom, kolektivnim entitetom i kulturnim identitetom.

“Ovdje se ne živi samo da bi se živjelo. Ovdje se ne živi samo da bi se umrlo. Ovdje se i umire da bi se živjelo.” Mehmedalija Mak Dizdar

RAZARANJE I OBNOVA GRADOVA, Napravićemo akoBogda još veće, još bolje, i još ljepše...
AVAZ

ELEKTROPRIVREDA BiH


GRBAVICA



UNIS


ŠTROSMAJEROVA


LORIS


MOSTAR






USJEKLINE GENOCIDA - SREBRENICA




















PATRIOTSKE PJESME:
JA SAM BOSNJAK!...
(Izdajici Avdi S Karabegovicu)

Ja sam Bošnjak - dican junak:
Vjeran svetom domu svome,
Vjeran slavi svojih djeda
I narodu Bosanskome!

Njegov ponos na mom srcu
Ko amanet sveti stoji;
Ponos koji nigdje ne da, da se Bosnjak lava boji!...

Majka me je Bosnjakinja
Zaklinjala svojim mlijekom,
Za cast ove casne grude,
Da proljevam krvcu r`jekom;

Da joj služim, kosto služi
Rob svojega gospodara,
Da je branim od dusmanskih
Bojnih koplja i handzara!

Na tvoj poziv, evo s`macem
Na mejdan ti stupam smjelo:
U poganoj Tvojoj krvi,
Da trijumfa vezem djelo.

S`Tvojom krvi da sapirem
Crnu ljagu s`roda svoga,
Crnu ljagu - sto j`rodio
Izdajicu prokletoga!

Izdajicu uspomeni
Svojih djela slave stare,
Sto se drzn`o blatnom rukom,
Da svetinje njine tare! - -

Al ` sto rekoh o mejdanu?...
Ne, nikada s`hrgjom takom:
Bosnjak junak bojni mejdan
D`jeli samo sa junakom!

A Ti sakri mrsko lice
Ispred sv`jeta cijeloga:
U podzemlje mracno bjezi,
Izdajico roda svoga!


Jer nad Tobom rodnog neba
Zlatnog sunca placu zrake,
Place jasna mjesecina
I treptanje zvjezde svake,

Place svaki zemni atom,
Na kog Tvoja noga stane;
Svaka travka tebi klice:
Izdajica, nak propane!

Sakri lice izdajico,
Nek ne pljuju ljudi na Te,
A znaj I to: Izdajicu
I pod zemljom klevete prate!...



OSTAJTE OVDJE

Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat ko što ovo grije;
Gorki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije

Od svoje majke ko će naći bolju ?!
A majka vaša zemlja vam je ova;
Bacite pogled po kršu i polju,
Svuda su groblja vaših pradjedova.

Za ovu zemlju oni bjehu divi,
Uzori svijetli, što je branit znaše,
U ovoj zemlji ostanite i vi,
I za nju dajte vrelo krvi vaše.

Ko pusta grana, kad jesenja krila
Trgnu joj lisje i pokose ledom,
Bez vas bi majka domovina bila;
A majka plače za svojijem čedom.

Ne dajte suzi da joj s oka leti,
Vrat'te se njojzi u naručja sveta;
Živite zato da možete mrijeti
Na njenom polju gdje vas slava sreta!

Ovdje vas svako poznaje i voli,
A tamo niko poznati vas neće;
Bolji su svoji i krševi goli
No cvijetna polja kud se tuđin kreće.

Aleksa Šantić


Znaš Bošnjače nije davno bilo
Sveg mi svjeta nema petnest ljeta
Kad u našoj Bosni ponositoj,
I junačkoj zemlji Hercegovoj,
Od Trebinja do Brodskijeh vrata,
Nije bilo Srba ni Hrvata
A danas se kroza svoje hire
Oba stranca ko u svome šire
Oba su nas gosta saletjela
Da nam otmu najsvetije blago
Naše ime ponosno i drago.

Safvet-beg Bašagić

ZAPIS O ZEMLJI

Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki :
A kto je ta šta je ta da prostiš
Gdje li je ta
Odakle je
Kuda je
Ta
Bosna
Rekti

[b]A zapitani odgovor njemu hitan tad dade :
Bosna da prostiš jedna zemlja imade
I posna i bosa da prostiš
I hladna i gladna
I k tomu još
Da prostiš
Prkosna
Od
Sna[/b]
Mak Dizdar


Bosna

KAKO ZBORITI BOSNU DANAS
DOK EHO BOLI NEBO DOSEŽE
I KRIK ONIH ŠTO ZNAŠE DA VOLE


KAKO ZBORITI BOSNU DANAS
DOK DUŠMANSKA NEMAN PO STOTI PUT
NESTANAK JOJ IŠTE...


AKO MENE PITAŠ JA ZNAM
ONO ŠTO JE UTISNUTO U NJENU SRŽ JE INAT
I TAMAN SAV DUNJALUK DA SE SABERE
A NE ONA CEMERNA ŠAKA DUŠMANA
OPET BOSNI DOHAKAO NEBI
JACA JE BOLAN ONA OD SVIH NASILNIKA


I JOŠ DA TI KAŽEM
NEPROLAZNA JE
JER ZNA I PAMTI BICE SVOJE...

Taib TEROVIĆ


KLIKNITE OVDJE DA BI BILI VAŠA POČETNA STRANICA
BROJAČ POSJETA
226995

vas je trenutno online
Powered by Blogger.ba