Država

Zemljo tisućljetna, na vjernost ti se kunem... Od mora do Save, od Drine do Une...!

09.02.2006.

ALIJA IZETBEGOVIĆ – ČOVJEK VJERE, ETIKE I SLOBODE (1)

Nisam čuo, niti pročitao, niti znam za ijednog državnika ili političara u dvadesetom stoljeću, ni na Zapadu ni na Istoku, Jugu i Sjeveru, osim rahmetli Alije Izetbegovića, da ga najveći diplomata današnjice, poput Richarda Holbrookea: „Da nije bilo Izetbegovića i da nije ostao u Sarajevu, Bosna i Hercegovina ne bi opstala.“ I lorda Paddya Ashdowna: „Alija Izetbegović bio je u istinskom smislu otac svoga naroda. Bez njega sumnjam da bi Bosna i Hercegovina danas postojala.“, povezuju sa sudbinom jedne zemlje i opstanka jednog naroda.

SVETOST ŽIVOTA I DOSTOJANSTVA

Ovim dvjema ocjenama o zaslugama rahmetli Izetbegovića, koje jedino Dragi Bog može nagraditi, a ljudi priznati i priznavati, može se i mora priznati treća: On je simbol, čitav život svjedok, prvi i neuporedivi promicatelj vladavine prava na temelju, za sve građane i narode, istih zakona u pravnoj državi višestranačkog sistema, parlamentarnog života, slobodnog i otvorenog tržišta; političkih prava i sloboda kroz demokratiju, proceduru, otvorenu javnost, slobodu govora, pisanja i svih medija; svetosti i nepovredivosti privatnog vlasništva i imovine; svetosti i neupitnosti vjere, života, časti, dostojanstva, razuma, porodice, potomstva, obrazovanja i rada i, konačno, ravnopravnosti ljudi i naroda u različitostima i u zagarantovanim pravima na svoje posebnosti i specifičnosti. U prašumi riječi i rečenica, koje su se izgovorile proteklih mjeseci i godina i koje će biti izricane i pisane o rahmetli Izetbegoviću, bitno je pet riječi u okviru kojih se kreće čitav njegov život. Te riječi su: Vjera, Etika, Sloboda, Kultura i Pravo. Od njega sam prvog pročitao i naučio da sva ateistička društva imaju nemoralne ljude i moralne pojedince – heroje, a sve religijske zajednice imaju moralne ljude i nemoralne pojedince. Kao što nikad u životu nije razdvajao etiku od religije, nije etiku razdvajao od slobode: „Pojam ljudske slobode neodvojiv je od etičke misli. U historiji etike, bez obzira na sve mijene koje je ova misao prošla, sloboda je konstanta svih obrta i razvoja.“

LJUBAV ZA VJERU, ETIKU I SLOBODU

Čak i u završnoj riječi na Okružnom sudu u Sarajevu 1983., u čuvenom „Sarajevskom procesu“, on je kazao:“Svu ljubav sam poklonio vjeri, etici, slobodi i porodici, a vlast – za nju nije ostalo ništa.“ Više nego iko od drugih ljudi koje sam poznavao, on je znao, osjećao i bio uvjeren da je nemoguće govoriti o slobodi bez etike i etici bez religije. Tu je on, čini mi se, učenik Poslanikov: „Strah me je da ljude, utemeljeno, bude od bilo čega strah od mene.“ I Kantov: „Ništa u svijetu kojem pripada čovjek i koji njemu pripada ne može se bez ograničenja nazvati dobrim izuzev dobre volje same.“ Shvatljivo je da čovjek takvog kalibra ne razdvaja religiju i etiku, jer za njega je etika samo primjenjena religija u međuljudskim odnosima; zatim religiju i etiku, s jedne, i slobodu, s druge strane, jer za njega je sloboda samo ozračje religije, etike i kulture; nego je iz ljudske pameti skoro neuhvatljiva i neobjašnjiva činjenica da Izetbegović na najvišim državnim i političkim funkcijama, kada je u pitanju biološkofizički opstanak i njega i njegovog naroda, suočenom sa tragedijom kozmičkih razmjera, ne razdvaja i ne suprotstavlja religiju i etiku, s jedne, i državu i politiku, s druge strane. Moderna politička povijest teško da pamti državnika koji je, zajedno sa svojim narodom, zemljom i građanima, prošao teža i veća iskušenja, a da nije rastavio i suprotstavio državu i politiku religiji i etici. To mu danas, kad više nije živ, priznaju svi oni koji su ga poznavali. Miro Lazović priznaje: „On je bio u procjepu između vojnih i političkih prijetnji susjednih država, kao i neprincipijelnosti međunarodne politike... Kroz našu zajedničku političku aktivnost upamtio sam ga kao čovjeka kojem je na srcu uvijek bila BiH i njegov bošnjački narod koji zajedno sa Srbima i Hrvatima, treba graditi zajednički život. Pamtit ću ga kao velikog čovjeka kojem je osveta bila strana, jer je i u najtežim trenutcima, kada je padala Srebrenica i kada se očekivao opravdan bijes i srdžba kod velikog broja Bošnjaka, Izetbegović stao u zaštitu Srba u Sarajevu.“ Prema izjavi i priznanju Tatjane Ljuić – Mijatović: „Izetbegović je istinski demokrata, humanista, borac za slobodu, koga su krasile smirenost i mudrost. Nije nametao svoje mišljenje, cijenio je svoje saradnike i mnogo je duha i humora u tako teškim situacijama znao unijeti.“

(Nastaviće se...) prof. Mustafa Spahić
Tekst pripremio: "drzava-team"

09.02.2006.

POSTOJANJE BOŠNJAKA

Dokaza bošnjanskom narodnom imenu ima masa, da kažemo Bošnjani sa razvijanjem feudalnosti i za to vrijeme modernog sistema uspjeli su domovinu Bosnu osamostalit od Bizanta, Rima i drugih okupatora te totalno sami sa njom upravljati. Na njihovim nadgrobnim spomenicima stećcima (kojih ima oko 50-60000) je više puta ispisano "Dobri Bošnjani". Razlog ovoga "dobri" je što su bili jako miroljubivi i kao taki su bili poznati a i sami sebe tako nazivali. Bošnjani su uspostavili vladavinu banova od kojih je prvi poznat državni vladar bio Ban Borić. Možda najpoznatiji je onda bio Kulin Ban. Banova je još bila masa sve dok nije Ban Tvrtko I Kotromanić sebe krunisao kraljem poslije čega Bosna postaje kraljevina i svi njeni kasniji vladari kraljevi. Kralj Tvrtko I Kotromanić je od Bosne napravio najmoćniju državu na Balkanu. A njen mozda najbliži saradnik (skoro cijela Evropa je bila protiv nje) je bio Dubrovnik.
U povelji Bana Stjepana II Kotromanića (jednog od bošnjanskih vladara) koju je on izdao Dubrovčanima piše: "Ako ima Dubrovčanin koji želi pravdu nad BOŠNJANINOM nek dođe pred gospodina bana". Bošnjansko ime se vidi i u mnoštvu drugih dokumenata kao i ime bosanskog jezika (naručito u djelima franjevaca). Vjera je bila osobna stvar Bošnjana i nije odlučivala njihovu narodnu pripadnost.

Sredinom 15. stoljeća Bosnu je osvojilo Osmanlijsko carstvo. Sada dolazi do promjena u bosanskom jeziku tako da se narodna imena na "ak" kao Poljak, Slovak... više upotrebljavaju. Tako postepeno Bošnjanin postaje Bošnjak i Bošnjani Bošnjaci.
Većina Bošnjaka počinju prihvatati islam, ali nema dokaza da je teklo nasilno. Kao prvo vidimo da je prihvatanje pošlo tek oko 30-40 godina poslije osvajanja a da je teklo nasilno došlo bih odmah. Zašto bi Turci tolko čekali. Onda znamo da je Bosanska crkva vec slabila i njeni vjernici (bogumili) su možda znali da će im vjera ili bar centar vjere (Crkva) nestat pa su dobrovoljno prihvatili islam. Isto tako znamo da su gradovi građeni sa džamijom u centru pa je možda stanovništvo se tako bližilo islamu.
Bošnjaci muslimani su sa islamom ušli u orijentalni civilizacijski krug i on je ušao u skoro sve aspekte bošnjačkog narodnog kruga i dobrovoljno je prihvaćen i od Bošnjaka drugih vjera kojih je bilo isto jako puno u ovo vrijeme. Opet, svi Bošnjaci su bili jedinstven narod.
Orijentalstvo je više vezalo Bošnjake za Osmanlijsko carstvo nego za evropske sile pa su mu izrekli i lojalnost poslije čega mnogi od njih (prvenstveno plemici) dobijaju pravo da nose titule Osmanlijskog carstva kao beg, aga, paša...
Ovo je dovelo do velike samouprave Bošnjaka (ejaleta) i oni su skoro cijelo osmanlijsko doba se sami o sebi brinuli jedino je Sultan imao glavno moć i njemu su se isplaćivali porezi.
Mnogi Bošnjaci su postali i moćni u Istanbulu pa je i Mehmed-paša Sokolović postao Veliki Vezir i čak jedno vrijeme sam upravljao cijelim carstvom. Bosanski jezik je bio jedan od službenih. U ovo vrijeme je da kažemo Bošnjak zauzeo Kairo. Jedan od glavnih vojskovođa Osmanlija je bio Bošnjak. Bošnjaci zaista nisu bili okupirani narod nego pravi dio Osmanlijskog carstva-jedan od njegovih naroda. Bosanski ejalet je nekad dostizao veličine veće od srednjovjekovne Bosne i uticaj Bošnjaka u cijelom carstvu je bio znatan.

Tek kasnije moderne nacionalne organizacije Srba i Hrvata uspjevaju većinu nemuslimanskih Bošnjaka odvojit u svoju naciju i totalno uništit i zabranit slavno bošnjačko narodno ime. O njemu i iz osmanlijskog doba ima mnoštvo dokaza kao razne izjave plemića i pjesme.
Da kažemo fratar Ivan Frano Jukić je svoje bošnjastvo izjavljivao uzmajući ime "Slavoljub Bošnjak" i pišući pjesmu Bošnjacima kao što je to uradio i Safvet-beg Bašagić gdje se suprostavljaju nametanju srpstva i hrvatsva Bošnjacima, pa je Bašagić i osnovao društva Behar, Gajret.... Pjesma Muse Ćamiza Ćatića je isto primjer ili čak pisana djela Vuka Karadžića i Ilije Garašanina jednih od tvoraca fašističkog veliko-srpstva. Isto tako je važno reći da su Turci krajem osmanlijskog doba počeli sa turcizacijom carstva ugrozavajući ne-turke. Pa su i Bošnjaci kojima su se počeli nameteti porezi i smanjivati samoupravu te su Bošnjaci digli veliku pobunu sa vođom Husein Kapetanom Gradaščevićem. Uprkos da su izgubili poslije proglašavanja bosanske autonomije u čuvenom razgovoru Husein Kapetana Gradaščevića sa turskim beglerebegom koji je poricao i Bosnu i Bošnjake a Gradaščević se herojski njemu suprostavljao i tvrdio istinsko postojanje Bosne i Bošnjaka.
Nažalost Bošnjaci su izgubili svoje nacionalno ime. Već 1912. godine vidimo okupacije bošnjačkog Sandžaka i teške zločine i genocid nad Bošnjacima koji su među Srbima i Hrvatima smatrani "poturicama". U Prvom svjetskom ratu kod Goražda Srbi vrše istrjebljenje Bošnjaka. U kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (gdje su Bošnjaci?) Bošnjacima su javno oduzimana imanja i tjerani su u siromaštvo. U Drugom svjetskom ratu četnici žele istrjebit Bošnjake a i mnogi Bošnjaci počinju se deklarirati kao Hrvati, tako da jednim manjim dijelom se uključuju ustaški pokret, dok u većim dijelom Bošnjaci se priključuju narodnooslobodilačkom pokretu, odnosno u Partizane i prolivaju krv za oslobođenje. Tada, iako im je obećano, Sandžak ipak ne dobija autonomije, a Bosnjacima se osporava pravo na nacionalno ime, bosanski jezik...
Konačno 1992. godine Bošnjaci stvaraju nezavisnost Bosne i Hercegovine. Tada i udara konačni udarac i pokušaj istrjebljenja i stvaranja "velikih" srpskih odnosno hrvatskih država. Bošnjaci su goloruki dočekali i četničku i ustašku artileriju koja je okupirala BiH. Srbi i Hrvati tada fašisti su krvavo stvarali koncetracione logore u kojima su vodili na premlaćivanje, silovanje, sjecanje živih ljudi, električne šokove, spaljivanje ljudi i masa samo zato što su Bošnjaci. Tu stavljaju i druge po njima nepodobne. Opet Bošnjaci organizuju anti-fašističku i narodno-oslobodilačku borbu stvaranjem Armije Republike Bosne i Hercegovine koja se goloruka organizira i pruža žestoku odbranu i zaustavlja četnički i ustaški prodor i agresiju. Agresori su pokušavali da odbranu slome ali NE!!!! Armija BiH je herojski branila i na kraju započela konačno oslobođenje Bosne i Hercegovine da se međunarodna zajednica i drugi nisu upetljali. Od Ujedinjenih Nacija proglašenoj sigurnoj zoni Srebrenica Srbi su u genocidu ubili više od 8000 bošnjačkih civila poslije okupacije grada 1995. godine što je najveći zločin genocida u Evropi poslije Drugog svjetskog rata.
Opet Bošnjaci danas opet imaju svoje nacionalno ime i bore se za slobodu i sebe i svoje domovine kao i drevnog Sandžaka.
Nesmiju se nikada zaboraviti šehidi i poginuli boric, kao i preživjeli borci. Jer su se goloruki organizovali i pružili odbranu daleko nadmoćnijem agresoru te ne samo odbranili naše slobodne dijelove nego započeli i oslobađanje okupiranih. Zato se mora i spomenut glavni komandat odbrane i prvi predsjednik Predsjednistva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović koji je i zaslužan za nezavisnost BiH.
Bošnjaci su bili, jesu i sada i ostat će svoj narod odnosno nacija sa kulturom, jezikom, vjerom, državom i masom drugog i sada kada su slobodni nema više agresora i njihovih agresija i istrjebljenja, još Bošnjaci nisu skroz slobodni. Neće biti dok je "Republike Srpske" ili šahovnice na federativnom grbu. Bosna i Hercegovina je uvijek bila i bit će domovina Bošnjaka. To znači Bošnjaka gdje god žive, koje su god vjere, bogati i siromašni... Drugi mogu biti manjiski narodi ili pak nacionalne manjine kao što su to Bošnjaci u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj. Bošnjaci su danas skoro slobodni ali još malo i konačno oslobođenje i priznanje će se desit. A zločinci dobit svoju kaznu jer Bošnjaci ne žele osvetu nego PRAVDU!!! Bošnjaci sirom svijeta su vezani za domovinu Bosnu i drevni Sandžak i vječno će to biti. Da ponovimo riječi Beglerbega i Husein Kapetana Gradaščevića:
Nema više Bosne Huseine, gineš za državu koja nije ikada postojala niti će.
Ima Bosne beglerbeže, i Bošnjaka u njoj. Bilo je prije vas i ako Bog da biće i poslije vas!

preuzeto sa www.bosnjaci.net

addy immam

Država
<< 02/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728


Bosna i Hercegovina je međunarodno priznata država sa međunarodnim subjektivitetom, povijesnim kontinuitetom, teritorijalnim integritetom, kolektivnim entitetom i kulturnim identitetom.

“Ovdje se ne živi samo da bi se živjelo. Ovdje se ne živi samo da bi se umrlo. Ovdje se i umire da bi se živjelo.” Mehmedalija Mak Dizdar

RAZARANJE I OBNOVA GRADOVA, Napravićemo akoBogda još veće, još bolje, i još ljepše...
AVAZ

ELEKTROPRIVREDA BiH


GRBAVICA



UNIS


ŠTROSMAJEROVA


LORIS


MOSTAR






USJEKLINE GENOCIDA - SREBRENICA




















PATRIOTSKE PJESME:
JA SAM BOSNJAK!...
(Izdajici Avdi S Karabegovicu)

Ja sam Bošnjak - dican junak:
Vjeran svetom domu svome,
Vjeran slavi svojih djeda
I narodu Bosanskome!

Njegov ponos na mom srcu
Ko amanet sveti stoji;
Ponos koji nigdje ne da, da se Bosnjak lava boji!...

Majka me je Bosnjakinja
Zaklinjala svojim mlijekom,
Za cast ove casne grude,
Da proljevam krvcu r`jekom;

Da joj služim, kosto služi
Rob svojega gospodara,
Da je branim od dusmanskih
Bojnih koplja i handzara!

Na tvoj poziv, evo s`macem
Na mejdan ti stupam smjelo:
U poganoj Tvojoj krvi,
Da trijumfa vezem djelo.

S`Tvojom krvi da sapirem
Crnu ljagu s`roda svoga,
Crnu ljagu - sto j`rodio
Izdajicu prokletoga!

Izdajicu uspomeni
Svojih djela slave stare,
Sto se drzn`o blatnom rukom,
Da svetinje njine tare! - -

Al ` sto rekoh o mejdanu?...
Ne, nikada s`hrgjom takom:
Bosnjak junak bojni mejdan
D`jeli samo sa junakom!

A Ti sakri mrsko lice
Ispred sv`jeta cijeloga:
U podzemlje mracno bjezi,
Izdajico roda svoga!


Jer nad Tobom rodnog neba
Zlatnog sunca placu zrake,
Place jasna mjesecina
I treptanje zvjezde svake,

Place svaki zemni atom,
Na kog Tvoja noga stane;
Svaka travka tebi klice:
Izdajica, nak propane!

Sakri lice izdajico,
Nek ne pljuju ljudi na Te,
A znaj I to: Izdajicu
I pod zemljom klevete prate!...



OSTAJTE OVDJE

Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat ko što ovo grije;
Gorki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije

Od svoje majke ko će naći bolju ?!
A majka vaša zemlja vam je ova;
Bacite pogled po kršu i polju,
Svuda su groblja vaših pradjedova.

Za ovu zemlju oni bjehu divi,
Uzori svijetli, što je branit znaše,
U ovoj zemlji ostanite i vi,
I za nju dajte vrelo krvi vaše.

Ko pusta grana, kad jesenja krila
Trgnu joj lisje i pokose ledom,
Bez vas bi majka domovina bila;
A majka plače za svojijem čedom.

Ne dajte suzi da joj s oka leti,
Vrat'te se njojzi u naručja sveta;
Živite zato da možete mrijeti
Na njenom polju gdje vas slava sreta!

Ovdje vas svako poznaje i voli,
A tamo niko poznati vas neće;
Bolji su svoji i krševi goli
No cvijetna polja kud se tuđin kreće.

Aleksa Šantić


Znaš Bošnjače nije davno bilo
Sveg mi svjeta nema petnest ljeta
Kad u našoj Bosni ponositoj,
I junačkoj zemlji Hercegovoj,
Od Trebinja do Brodskijeh vrata,
Nije bilo Srba ni Hrvata
A danas se kroza svoje hire
Oba stranca ko u svome šire
Oba su nas gosta saletjela
Da nam otmu najsvetije blago
Naše ime ponosno i drago.

Safvet-beg Bašagić

ZAPIS O ZEMLJI

Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki :
A kto je ta šta je ta da prostiš
Gdje li je ta
Odakle je
Kuda je
Ta
Bosna
Rekti

[b]A zapitani odgovor njemu hitan tad dade :
Bosna da prostiš jedna zemlja imade
I posna i bosa da prostiš
I hladna i gladna
I k tomu još
Da prostiš
Prkosna
Od
Sna[/b]
Mak Dizdar


Bosna

KAKO ZBORITI BOSNU DANAS
DOK EHO BOLI NEBO DOSEŽE
I KRIK ONIH ŠTO ZNAŠE DA VOLE


KAKO ZBORITI BOSNU DANAS
DOK DUŠMANSKA NEMAN PO STOTI PUT
NESTANAK JOJ IŠTE...


AKO MENE PITAŠ JA ZNAM
ONO ŠTO JE UTISNUTO U NJENU SRŽ JE INAT
I TAMAN SAV DUNJALUK DA SE SABERE
A NE ONA CEMERNA ŠAKA DUŠMANA
OPET BOSNI DOHAKAO NEBI
JACA JE BOLAN ONA OD SVIH NASILNIKA


I JOŠ DA TI KAŽEM
NEPROLAZNA JE
JER ZNA I PAMTI BICE SVOJE...

Taib TEROVIĆ


KLIKNITE OVDJE DA BI BILI VAŠA POČETNA STRANICA
BROJAČ POSJETA
226995

vas je trenutno online
Powered by Blogger.ba