Država

Zemljo tisućljetna, na vjernost ti se kunem... Od mora do Save, od Drine do Une...!

07.02.2006.

MI SMO BOŠNJACI I KAO TAKVI ĆEMO UMRIJETI

Islam na ove prostore dolazi u 14. vijeku sa dolaskom Osmanlija.Islam se brzo širio u svim krajevima Osmanskog carstva ali najveći procenat prelaska na Islam bilježila je Bosna.
Zašto je to tako?
U Bosni prije dolaska Islama je bila najuticajnija Bosanska crkva nije zavisila i nije imala uticaj ni katoličke ni pravoslavne crkve.
Bosanska crkva i njene pristalice koji su se nazivali Bogumili,a narod koji je pripadao toj vjeri se zvao Bošnjani, su imali slična vjerovanja i vjerske obrede kao Muslimani.

-Nisu temeljili svoja vjerovanja na trojstvu,već na dualističkom učenju.
-Molili su se pet puta na dan.Molitve su bile pravilno raspoređene.
-Prije molitve su morali očistiti dijelove tijela koji su izloženi vanjskim uticajem.
-Postili su svakog mijeseca po sedam dana.
-Nisu koristili križeve i zvona na svojim crkvama.

Ove činjenice su dokaz zašto se Islam tako brzo širio među Bogumilima tj. u Bosni,jer svi ovi vjerski obredi i vjerovanaj su slični ako ne i isti u Islamu.
Tako da možemo konstatovat da su današnji Bošnjaci većinom potomci Bogumila.Ne osporavamo činjenicu da je tada dosta Pravoslavaca i Katolika prelazilo na Islam.Islam je jedna od najmlađih religija svijeta a danas ima najviše pripadnika na svijetu.
Mi Bošnjaci nismo poturice kako nas nazivaju Srbi i Hrvati,nismo Srbi i Hrvati već smo Bošnjaci jedan zaseban narod koji ima svoje porijeko,prošlost i identitet kojim se svi ponosimo.

addy immam

07.02.2006.

Silovanje (2) - Perverzni general

(...) „Ujutro sam se probudila oko 6 sati, zbunjena, ne znajući šta se događa, šta mi je sa bebom, gdje se nalazi, da li ima potrebnu njegu, da li ću je ikada vidjeti. Oko 13 sati jedan vojni policajac unio mi je jelo. Cijeli taj dan sam u sobi bila sama. Navečer, oko 20-21 sat u sobu je ušao major Vlado iz Vogošće i naredio mi da se spremim i pođem s njim. Donio mi je jednu kesu u kojoj se nalazilo čisto, ali već nošeno žensko rublje. Kada sam se spremila poveo me je do svog džipa kojim me je, zajedno sa još dvojcom vojnika, odvezao u jednu veću vikendicu. Rekao mi je da, ukoliko želim da se sretnem sa svojom bebom, moram biti veoma pametna, jer će me u vikendici posjetiti jedan gospodin stranac, koji mi može puno pomoći ako budem dobra prema njemu. Zaključao me je u vikendicu koja se sastojala od jedne veoma prpstrane prostorije i sanitarnih prostorija u prizemlju i tri manje spavaće sobe u potkrovlju. U vikendici je bio televizor i radioapart. Bojala sam se svoga položaja, a puno više sam strepila šta mi je sa bebom. Ubrzo poslije toga, u prostoriju je ušao stariji oficir sa dva pratioca. Prepoznala sam kanadskog generala Luisa Mekenzija, koji mi je prišao sa ispruženom rukom, oslovivši me sa „gospođice“ (na engleskom jeziku). U desnoj ruci je držao pupoljak crvene ruže, koji mi je prestrašenoj i nespretnoj utrpao u ruke. Dok je to činio, iz sobe su izašli njegovi pratioci i zaključali vrata.

General Mekenzi me pitao kako se zovem, odakle sam... Šutjela sam i pravila se da ništa ne razumijem. Sljegala sam ramenima i polahko uzmicala, dok mi je general Mekenzi nije rekao na engleskom jeziku: „Gospođice, vi veoma dobro govorite engleski i vi sve razumijete. Ovdje sam da vam pomognem. To je vaš interes. Ljubav vođena interesom je najjača ljubav.“ Shvatila sam u kakvom sam se položaju nalazila. Zatočena i odvojena od svoje devetomjesečne bebe. Oboje smo bili bespomoćni i zatočeni. Svako opiranje bilo je suludo. Opirala bih se, borila, da sam bila sama, da od mene niko nije zavisio. Ovako, mislila sam na svoga sina i bila sam spremna podnijeti i patnju i poniženjei fizičku i duševnu bol samo da bih se sastala sa njim, makar i u uvjetima zatočenja i neizvjesnosti koju zatočenje sa sobom nosi. Uz šund muziku iz Srbije, sa radija, general je praznio svoju strast, a ja branila svoju zatočenu bebu. Stisnutih zuba, stisnuta srca... To je trajalo, sa manjim prekidima, više od dvadeset dana. General me je posjetio 7-8 puta. Molila sam ga da utiče na četnike da mi vrate bebu i da nas oslobode. Uvjek je govorio: „Sutra, sutra, strpi se...“ Nakon dvadesetak dana iz vikendice su me u Vogošću odvezla dvojca vojnika i predala majoru Vladi. (...)

(...) Nije me general Mekenzi na seksuali odnos prisilio šakama. Nije me oborio. Sama sam legla. Nije me tukao, prisiljavao, ali me je imao kao bespomoćniu zatočenicu. Dok je izigravao oficirskog džentlmena sa ružom, soba je bila zaključana, a oko kuće je bila četnička, vojnička straža. Ovo svjedočenje činim bez ikakve prisile, da odahnem, da mi bude lakše u želji da se nekad sretnem sa generalom, Luisom Mekenzijem, posebno da mu javno na televiziji postavim par pitanja i da ga pogledam pravo u oči, u oči velikog prijatelja četničko – srpskih ratnih zločinaca.“

Ovo su djelovi svjedočenja Bošnjakinje koju je na perverzan način iskoristio kanadski general Luis Mekenzi komandant mirovnih snaga umprofora u BiH. Poslije ovoga svaki komentar je suvišan, samo se postavlja pitanje, kako smo ikako preživjeli i održali se sa ovakvom međunarodnom pomoći koja je u velikoj mjeri bila pomagač srpskim pretenzijama i genocidnoj politici. Svjedočanstvo je zabilježeno i dokumentovano u „Centru za istraživanje i dokumentaciju Saveza Logoraša BiH“ a izdato u knjizi „Molila sam ih da me ubiju – Zločin nad ženom BiH“, u Sarajevu 1999. str.183.

Ahmed Lavić


07.02.2006.

Četničko silovanje (1)

(...) „Najgore je bilo kad je došao red da seksualno zlostavljaju, siluju naše djevojčice... Stalno smo od toga bili u strahu da njih ne počnu dirati, krili smo ih kada bi stražari i njihovi gosti ulazili u logor. A one su se grčevito stiskale uz nas, svoje majke. Nisu ništa govorile. Vidjele su već da plač, otimanje i otpor četnicima ne koristi. Kad Srbi nešto naume a namjere se na slabije i nenaoružane, ili ćeš se pokoriti ili završiti na kakvoj ledini, u rijeci, u masovnoj grobnici.

Jedne noći odveli su moju Eminu. Jedanaest godina je imala. Ništa nisam mogla učiniti. Gledala sam kako odvode moje djete. Poletjela sam za njom, ali su me zaustavile druge žene. „Zašto djecu vikala sam, ostavite djecu. Ako morate silovati, silujte nas, ostavite djecu“, preklinjala sam ih... (...)

Poslije jedne od mnogih takvih noći, moja Emina nije ni riječi progovorila. Uzela je svog plišanog psića i čvrsto ga stiskala uz grudi i tako satima stajala bez riječi, zureći u prazno, nikoga ne gledajući. Čim bi ugledala muškarca kako ulazi u logor, uzimala je svog psića i stiskala ga uz sebe. Samo je njemu otkrivala svoje tajne, svoje strahove i svoje boli. Za sve nas druge riječi nije bilo. „Samo me ti psiću smiješ dirati, nikada više muškarac“, čula sam jednom kako mu govori. (...)


Ovo je samo dio svjedočenja Bošnjakinje koja je zajedno sa svojom 11 godina starom kćerkom bila više puta silovana u četničkom logoru „Kalinovik“. Svjedočenje je zabilježeno i dokumentovano u „Centru za istraživanje i dokumentaciju Saveza logoraša Bosne i Hercegovine“, te izdato u knjizi Molila sam ih da me ubiju – zločin nad ženom BiH, 1999.

Ahmed Lavić

Država
<< 02/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728


Bosna i Hercegovina je međunarodno priznata država sa međunarodnim subjektivitetom, povijesnim kontinuitetom, teritorijalnim integritetom, kolektivnim entitetom i kulturnim identitetom.

“Ovdje se ne živi samo da bi se živjelo. Ovdje se ne živi samo da bi se umrlo. Ovdje se i umire da bi se živjelo.” Mehmedalija Mak Dizdar

RAZARANJE I OBNOVA GRADOVA, Napravićemo akoBogda još veće, još bolje, i još ljepše...
AVAZ

ELEKTROPRIVREDA BiH


GRBAVICA



UNIS


ŠTROSMAJEROVA


LORIS


MOSTAR






USJEKLINE GENOCIDA - SREBRENICA




















PATRIOTSKE PJESME:
JA SAM BOSNJAK!...
(Izdajici Avdi S Karabegovicu)

Ja sam Bošnjak - dican junak:
Vjeran svetom domu svome,
Vjeran slavi svojih djeda
I narodu Bosanskome!

Njegov ponos na mom srcu
Ko amanet sveti stoji;
Ponos koji nigdje ne da, da se Bosnjak lava boji!...

Majka me je Bosnjakinja
Zaklinjala svojim mlijekom,
Za cast ove casne grude,
Da proljevam krvcu r`jekom;

Da joj služim, kosto služi
Rob svojega gospodara,
Da je branim od dusmanskih
Bojnih koplja i handzara!

Na tvoj poziv, evo s`macem
Na mejdan ti stupam smjelo:
U poganoj Tvojoj krvi,
Da trijumfa vezem djelo.

S`Tvojom krvi da sapirem
Crnu ljagu s`roda svoga,
Crnu ljagu - sto j`rodio
Izdajicu prokletoga!

Izdajicu uspomeni
Svojih djela slave stare,
Sto se drzn`o blatnom rukom,
Da svetinje njine tare! - -

Al ` sto rekoh o mejdanu?...
Ne, nikada s`hrgjom takom:
Bosnjak junak bojni mejdan
D`jeli samo sa junakom!

A Ti sakri mrsko lice
Ispred sv`jeta cijeloga:
U podzemlje mracno bjezi,
Izdajico roda svoga!


Jer nad Tobom rodnog neba
Zlatnog sunca placu zrake,
Place jasna mjesecina
I treptanje zvjezde svake,

Place svaki zemni atom,
Na kog Tvoja noga stane;
Svaka travka tebi klice:
Izdajica, nak propane!

Sakri lice izdajico,
Nek ne pljuju ljudi na Te,
A znaj I to: Izdajicu
I pod zemljom klevete prate!...



OSTAJTE OVDJE

Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat ko što ovo grije;
Gorki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije

Od svoje majke ko će naći bolju ?!
A majka vaša zemlja vam je ova;
Bacite pogled po kršu i polju,
Svuda su groblja vaših pradjedova.

Za ovu zemlju oni bjehu divi,
Uzori svijetli, što je branit znaše,
U ovoj zemlji ostanite i vi,
I za nju dajte vrelo krvi vaše.

Ko pusta grana, kad jesenja krila
Trgnu joj lisje i pokose ledom,
Bez vas bi majka domovina bila;
A majka plače za svojijem čedom.

Ne dajte suzi da joj s oka leti,
Vrat'te se njojzi u naručja sveta;
Živite zato da možete mrijeti
Na njenom polju gdje vas slava sreta!

Ovdje vas svako poznaje i voli,
A tamo niko poznati vas neće;
Bolji su svoji i krševi goli
No cvijetna polja kud se tuđin kreće.

Aleksa Šantić


Znaš Bošnjače nije davno bilo
Sveg mi svjeta nema petnest ljeta
Kad u našoj Bosni ponositoj,
I junačkoj zemlji Hercegovoj,
Od Trebinja do Brodskijeh vrata,
Nije bilo Srba ni Hrvata
A danas se kroza svoje hire
Oba stranca ko u svome šire
Oba su nas gosta saletjela
Da nam otmu najsvetije blago
Naše ime ponosno i drago.

Safvet-beg Bašagić

ZAPIS O ZEMLJI

Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki :
A kto je ta šta je ta da prostiš
Gdje li je ta
Odakle je
Kuda je
Ta
Bosna
Rekti

[b]A zapitani odgovor njemu hitan tad dade :
Bosna da prostiš jedna zemlja imade
I posna i bosa da prostiš
I hladna i gladna
I k tomu još
Da prostiš
Prkosna
Od
Sna[/b]
Mak Dizdar


Bosna

KAKO ZBORITI BOSNU DANAS
DOK EHO BOLI NEBO DOSEŽE
I KRIK ONIH ŠTO ZNAŠE DA VOLE


KAKO ZBORITI BOSNU DANAS
DOK DUŠMANSKA NEMAN PO STOTI PUT
NESTANAK JOJ IŠTE...


AKO MENE PITAŠ JA ZNAM
ONO ŠTO JE UTISNUTO U NJENU SRŽ JE INAT
I TAMAN SAV DUNJALUK DA SE SABERE
A NE ONA CEMERNA ŠAKA DUŠMANA
OPET BOSNI DOHAKAO NEBI
JACA JE BOLAN ONA OD SVIH NASILNIKA


I JOŠ DA TI KAŽEM
NEPROLAZNA JE
JER ZNA I PAMTI BICE SVOJE...

Taib TEROVIĆ


KLIKNITE OVDJE DA BI BILI VAŠA POČETNA STRANICA
BROJAČ POSJETA
226995

vas je trenutno online
Powered by Blogger.ba